CroP-BioDiv

Znanstveni centar izvrsnosti za bioraznolikost i molekularno oplemenjivanje bilja

CroP-BioDiv

Znanstveni centar izvrsnosti za bioraznolikost i molekularno oplemenjivanje bilja

CroP-BioDiv

Znanstveni centar izvrsnosti za bioraznolikost i molekularno oplemenjivanje bilja

CroP-BioDiv

Znanstveni centar izvrsnosti za bioraznolikost i molekularno oplemenjivanje bilja

2016-12-19T22:57:20+00:00

Stanje

Oplemenjivanje bilja u Hrvatskoj ima dugu tradiciju čiji začeci sežu na početak dvadesetog stoljeća. Do danas, ove su aktivnosti bile uglavnom usmjerene na ratarske kulture s različitim intenzitetom i uspjehom rezultirajući s priznavanjem oko 1,200 kultivara registriranih u posljednjih 60-tak godina. U posljednjih 25 godina multi-nacionalne oplemenjivačke tvrtke postupno su postale glavni igrači na tržištu sjemena u Hrvatskoj smanjujući udio zastupljenosti ondašnjih javnih, a danas uglavnom privatnih hrvatskih tvrtki i ustanova. Osobito je to vidljivo na tržištu hibridnog sjemena (ratarske i povrtlarske kulture), dok je na tržištu sjemena samooplodnih kultura (npr. pšenica, ječam i soja) stanje ponešto povoljnije jer regionalno oplemenjivanje ovih kultura ima više uspjeha zbog činjenice da u većoj mjeri odražava lokalne agro-ekološke uvjete.

Gospodarska važnost najznačajnijih ratarskih kultura (kukuruza, pšenice i soje) u Hrvatskoj ogleda se u njihovoj prosječnoj godišnjoj vrijednosti proizvodnje koja varira između 350 i 400 milijuna eura. Procijenjena godišnja vrijednost licencnih prava (ugrađena u cijenu sjemena) varira između 7 do 8 milijuna eura. Od tog iznosa 4 do 4.5 milijuna eura predstavlja iznos koji odlazi izvan Hrvatske, dok u Hrvatskoj ostaje od 3 do 3.5 milijuna eura. Prosječna godišnja genetska dobit za novostvorene kultivare navedenih kultura u hrvatskim oplemenjivačkim tvrtkama i ustanovama iznosi otprilike 0.5-1.0% što bi iskazano u doprinosu povećanju vrijednosti ukupne proizvodnje iznosilo između 2 i 4 milijuna eura. Konzervativna procjena je da će očekivani izravni doprinos u povećanju godišnje stope genetske dobiti kroz primjenu novih tehnologija koje će se razvijati u okviru Znanstvenog centra izvrsnosti biti 20% ili iskazano u doprinosu povećanju ukupne vrijednosti proizvodnje – oko 400 do 800 tisuća eura svake godine.

Jedno od najvažnijih ograničenja u oplemenjivačkoj metodologiji uočenih kod hrvatskih oplemenjivača je nedovoljno i sporo usvajanje novih tehnologija kao što su visoko-propusna fenotipizacija (high-throughput phenotyping, odabir pomoću biljega (marker-assisted selection; MAS), genomska selekcija, te široka upotreba biljnih genetskih izvora za kratkoročne i dugoročne ciljeve oplemenjivanja. Premda postoji nekoliko primjera takovih pokušaja u bliskoj prošlosti, ove tehnologije nikad nisu postale integriranim dijelom niti jednog oplemenjivačkog programa. Djelomično opravdanje za ovakovo stanje leži u činjenici da su istraživačke aktivnosti izvan uobičajenog rutinskog oplemenjivačkog rada, tako da oplemenjivači ne mogu u potpunosti uložiti svoja sredstva i vrijeme k usvajanju suvremenih tehnologija. Drugi razlog je taj da hrvatske oplemenjivačke tvrtke i ustanove ne posjeduju dovoljna materijalna sredstva, tako da je ono što one proporcionalno ulažu u istraživanje i razvoj nedovoljno i neusporedivo sa sredstvima koje ulažu multi-nacionalne oplemenjivačke i sjemenske tvrtke. Stoga hrvatski oplemenjivačkih programi pokazuju nižu stopu genetske dobiti, a novostvoreni su kultivari često nekonkurentni na tržištu.